Iz duhovnog ugla

TETA
Zainal i ja samo sto smo zakoracili van Makruf Dzamije. "Assalamualaikum". Po obicaju, stajala bi na vraticama zena kasnijih godina. "Ve alejkumusselam," - odgovarali bi mi s postovanjem dok bi prolazili pokraj nje. Ostali posjetioci dolaze jedan po jedan. Kao i mi, oni takodje odgovaraju na selam te zene. Oni bolji bi joj davali dolar dva. Ali vecina njih nije obracala paznju na nju. Svakog petka, nakon svrsetka dzume namaza, zena (nadalje cu je zvati teta) bi bila tamo osim ako kisi. Svakoga bi selamila i nadala bi se kakvoj donaciji.

Ja joj licno nikada nisam dao novca. Samo bih joj odgovarao i nasmijesio bih se. To je takodje vrsta milosrdja. Ono sto je najvaznije ja uvijek doniram novca za dzamijski fond. Zainal takodje nije nikada davao novca teti. Obojica smo se slozili da ako bismo davali novac mi bismo pomagali u tome poslu prosenja i indirektno bi zagovarali nerad. Nista posebno ali mi smatramo da prosenje nije dobar nacin za izvor finansija. Ako je teta zbilja trebala taj novac mogla ga je dobiti od raznih ustanova u ovoj zemlji. Nismo znali da li je teta stvarno siromasna ili jednostavno iskoristava simpatiju naroda. U ovo doba stvarno je tesko razluciti pravog prosjaka od krivog. Zasigurno ne saosjecamo sa tetom. U stvarnosti, pitamo se zasto je tu. Teta nije izgledala neodrzavano kao drugi prosjaci. Stavise, vidjeli smo je kako prodaje na Kallang Stadionu prije dvije godine. Zasigurno mozemo razluciti njeno lice i izgled. Verifikovano! Nismo prepoznali pogresnu osobu. Sigurni smo po njenom izgledu da je teta upravo bila na stadionu.
Primjecujemo da je teta i dalje zdrava kao sto je i tada bila prije dvije godine. Dokaz je to da teta i dalje moze hodati bez pomoci ili stapa. Ali zasto ona prosi? Zar ne moze da i dalje prodaje kolacice na Kallang stadionu kao sto je i cinila? Mogla bi cak raditi kao cistacica ili pomoci se prodajom raznih polovnih stvari kao sto mnogi siromasni po obicaju cine.
"Teta je prestala prodavati kolacice jer je posao bio los od kada su se Lions povukli iz malezijskog kupa.'' Zainal se pokusava saliti kad sam ga upitao o tome.
"To nije u redu. Teta je zamijenila profesiju jer prosjaci ne placaju takse," odgovaram.
"Nije ni to. Teta prosi jer joj niko nije rekao da ne prosi," dodaje Zainal.
"Si siguran? Kakav imas dokaz da potvrdis to da joj niko nije rekao da ne prosi?" Pokusao sam ga prijeci.
"Mozda joj je neko i rekao ali ona je nastavila," nastavljam ja.
Samo sto sam to rekao sluzba 51 dodje na stanicu na kojoj smo cekali. Ulazimo. Srecom ima praznih mjesta i za nas. Brzo zauzimamo mjesta i nastavljamo konverzaciju.
"Pravi razlog zasto teta prosi je taj jer je vlasti nisu nikada uhvatile. Da jesu, ne bi se ona vise usudila da prosi.'' kazem ja siguran u sebe.
"Bespotrebno. Neki su ljudi nepopravljivi," Zainal refutira. To me podsjeca na hiljade drogerasa koji stalno dolaze i odlaze iz bolnice kao da im je to samo rehabilitacioni centar.
"U pravu si, Zai. Ako je osoba nepopravljiva, nema veze koliko ga kaznimo, nece ostaviti nikakva uticaja na njega."
"Mozda bude efekta ako izmijenimo sekularisticki zakon islamskim," - Zainal predlaze.
"Ali Zai, sve dok ima ljudi koji dijele tim prosjacima uvijek cemo imati onih kao nasa teta koji ce se vjesati o nasim dzamijama."
Nasa konverzacija ovdje prestaje jer je autobus stigao do moga zeljenog cilja. Kada sam se smjestio u kancelariji, i dalje sam razmisljao o zeni kod dzamije. Njeno lice kao da mi se pojavljuje na mome ekranu od kompjutera sve dok mi ne zamuti koncentraciju. Ne znam zasto ali ne mogu da je zaboravim. Na kraju, ne mogu da zavrsim ni moj posao cijelog toga dana. Zasto Teta mora da prosi? Zar nema nikakvih rodjaka? Mozda je ilegalni imigrant? Mozda ima ozbiljnih zdravstvenih problema pa nije u mogucnosti da nadje posao? Bi li ona mogla pripadati komitetu prosjaka? Gdje zivi? Pitanje za pitanjem nastavlja da mi se nadovezuje u mislima. Znam da bi sva ova moja pitanja dobila odgovor kada bih samo prisao i razgovarao sa tetom. Kako god, nisam i dalje imao oportunizma da joj pridjem. Insa' Allah ako budem imao priliku slijedece sedmice cu da razgovaram sa njom. Da, pokusat cu da prerovim tetinu proslost.
Iz njena izgleda, zakljucujem da joj je oko 60 godina. Ovo znaci da je tesko zivjela za vrijeme japanske okupacije. Mogla bi mi sigurno reci kakvu interesantnu pricu.
Htjeo bih da znam sta je cinila da bi opstala u tim bolnim danima. Da li je bila ukljucena u borbi protiv okupatora? I zasto je svrsila kao prosjakinja? Zasto je prestala prodavati kolacice? Zar je ispravno tako je ignorisati i dopustiti joj da i dalje prosi? I mnogo drugih pitanja. Ako je ona stvarno siromasna i treba pomoc, pomoci cu joj na moj nacin. Objavit cu njene teskoce u lakalnim novinama da bi drugi saznali i pokazali joj paznju.Mnogo je ljudi naslo finansijsku pomoc kroz ovaj nacin. Vjerujem da ce se i autoriteti pobrinuti da joj pomognu.


Zakljucujem da sam sretan sto i dalje radim i imam mogucnosti za to. Iako je moja plata mala u odnosu na profesionalce i fudbalere, ipak sam sretan jer imam zastalni posao. Neka visoke klase gledaju na posao koji cinim, vazno je da sam sretan. A sto je takodje jos vazno je da nisam korumpiran ili umijesan u kriminal u kojem se mnogi ljudi nalaze.


"Zdravo, Teufik! Jos si tu? Sta radis danas?" Dilla, moj kolega, budi me iz sanjarenja. Sve je to zbog razmisljanja o teti, nemogu da svrsim svoj posao ovoga popodneva.
Aksam je bio na isteku kada sam dosao kuci. Osjecam se vrlo opusteno nakon sto klanjam aksam i jaciju. Neznam zasto mi se tetino lice ponovo pojavljuje u mislima. Osjecam da je nesto propusteno. Iznenada, osjecam urgiranje da uzmem interpretaciju Qur'ana od Abdullah Yusuf Alija, kojeg nisam uzeo ima dosta vremena. Zapocinjem citajuci suru al-Fatihah i prelazim na suru al-Baqarah. Dugo sam pokusavao odbaciti misli o teti koje su me pratile toga dana. Nastavljam citajuci liniju po liniju sve dok nisam stigao do ajeta 273. Tada sam se osjecao posramljen. Prema ajetu 2:273: " i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zaradjivati pa onaj koji nije u to upucen misli da su, zbog skromnosti, imucni; poznaceš ih po izgledu njihovu, oni proseci ne dodijavaju ljudima. - A ono što od imetka drugima date - Allah, sigurno, za to zna.

Osjetio sam da sam veoma los jer nikada nisam dao od novca teti. Mozda ona stvarno treba tvoju pomoc. Poceo sam se kuditi. Zatim sam se sjetio moga dijaloga sa Zainilom:

"U ovome svijetu postoje veoma profesionalni lazovi. Bili oni politicari,poslovnici, duhovne vodje, profesionalni fudbaleri, pisci i prosjaci. Svima im ja ne vjerujem."
"Ne mozes tako o svima razmisljati Zai. Mozda ima tu okolo jedan ili dva lazova. Ali n ije fer da svoje predrasude cuvas za druge ljude."
"Ja sam veoma razocaran jer me moj najblizi prijatelj iznevjerio. Sada i je tesko da vjerujem bilo kome."
"Izvuci pouku iz toga. Sledeci put budi oprezniji kome ces davati novac."
"Lahko je tebi govoriti jer nije tvoj novac izgubljen."
"Ja sam takodje bio iznevjeren Zai. Ali, nisam otisao tako daleko. Vjerujem da se individua moze izmijeniti shodno uputi od Boga."


Iznenada Zainilov glas se izgubi i ponovo me tetin glas preuze:
"Teufik, znam da ne zelis da me gledas kako prosim. Ali, ja nikada nikoga nisam natjerala da mi mora dati od svoga novca. "Nisam zlo kao sto mezamisljas. Sve sto cinim jeste dajem ti mogucnost da povecas svoja dobra djela. Ti licno znas da je ' bolje davati nego primati '. Zato, nemoj se ustrucavati da doniras osobama kao sto sam ja. U stvarnosti ja ne trazim novac za sebe nego za druge. Nisam razocarana ako i dalje ne zelis da das meni tvoj sitnis. Ali nadam se da ces ispuniti moju jedinu molbu. Prouci mi suru al-Fatiha kada preselim na Ahiret."

Probudih se iznenada zbog pasa vani. Vec je jutro i umorno se spremam za posla. I dalje sam obuzet snom. Sve sto sam vise pokusavao da zaboravim, sve mi se vise tetino lice pojavljivalo. Uopste ne priznajem sebi da radim uspjesno dok gledam na papire koji su jucer trebali biti gotovi.
"Htjeo ili ne, moras dovrsiti svoj posao Fik ako ne zelis zavrsiti kao prosjakinja teta.''

Bio sam zauzet sa papirima kada me nazva Zainil. " Selam Fik, imam sokantne vijesti. Uzmi danasnje Malay novine i otvori stranicu broj 2. Ne mogu dugo pricati, nazvat cu ponovo."
Brzo sam uzeo novine koje su se slucajno zatekle kod kolege Dilla. I odmah otvorio na stranicu dva:$500,000 za fond Dzamije Makruf . " Hadzinica Saliha Said koja se sama o sebi brinula donirala je $500,000 za rekonstruktivni fond Dzamije Makruf. Za vrijeme njena zivota, ona je takodje cesto donirala svoj novac za bolesne kao sto je bio slucaj sa Darul Ihsan. Njen doktor je potvrdio da je umrla zbog srcanog udara. Dzennaza ce se obaviti nakon podne namaza. Inna lillahi we inna ilejhi radziuun."

"Fik, zasto ti se lice odjednom izoblicilo?" pita Dilla.
"Poznajes li tetu Salihu?"

Autor Shasel, August 26, 1998
Prevela Umm Fatima