Glas protiv nasilnickih kompjuterskih igara

 
Homoras Admir 12 godina, Homoras Adel 9 godina. (Mladji nije bio rodjen kad mu je babo bio ubijen), zive u Gorazdu sa svojom majkom koja povremeno radi u kiosku kada treba nekoga zamjeniti.
Dva mirna i lijepo odgojena djecaka odlicni su ucenici u skoli i pohadjaju redovno tamosnji mekteb.. Zive skromno i bez ikakvog luksuza. Kazu da jos nisu nikada igrali video ili kompjuter igrice te da im to i nefali bas. Ali bi rado imali pravi fudbal, kada bi mogli kupiti.
Njih dvojica su samo jedan mali primjer kako djeca bez jednog ili oba roditelja u Gorazdanskoj regiji skromno zive i nezale se. Dok u komsiluku drugi malisani sjede u internet klubovima za komjuterima i igraju igrice koje i nisu za njihov uzrast namjenjene, jer su prepune nasilja.  Pitam se kakvu mi to genaraciju odgajamo u ovoj svojoj pohlepi za parama?!

 
 
Tako i Tarfo Selma 18 godina sa svojim bratom Jasenkom 20 godina, zive sami bez i jednog roditelja. Rodjeni Focaci bili su svjedoci kako im je pred ocima silovana majka, a potom je    zaklana zajedno sa ocem koji je vezan sve to isto morao da gleda. Selma je tada dozivjela prvi epilepticni napad od straha. I danas ima epilepsiju. Kao malisane su ih preuzele nena i tetka i odvele prvim konvojem preko Grebka u Sarajevo. Ali ocito i same zlostavljane, njih dvije nisu imale razumjevanja za djecije traume, pa su po nekim izvorima, tukle Selmu i Jasenka, dok o tome nije saznao zavod za socijalni rad i oduzeo im pravo na starateljstvo. Selma i Jasenko danas zive kod jedne siromasne porodice sa puno djece jer su obadvoje navrsili 18 godina i nisu vise pod nadleznoscu vlasti. Jasenko trazi posao, a Selma je trebala na matursko vece da ide tog 15.6.2003. Ali je upravo toga dana sva ushicena, sa novom frizurom i u maturskoj haljini, pala sa balkona i u komi odvezena u centar za urgentnu medicinu Sarajevo. Da li se spotakla o haljinu ili je bio epilepticni napad nismo saznali u trenutku pisanja ovoga teksta.

Jasenko nepodnosi nasilne kompjuterske igre,  jer nezeli da gleda krv. I neshvata kako djeca  vole takve stvari. (Djeca uzimaju ono sto im mi odrasli dajemo, jer su navikli da im mi zelimo dobro. Nas komentar)

Ovo nije klasicni poziv da pomognete,  ali s druge strane i jeste,  jer u Bosni ima bezbroj slicnih slucajeva , tu ispred nasih ociju,  u nasem komsiluku.  Pomozite i apelujte. Nasa djeca se truju nasiljem po internet i LAN klubovima.   Pronadjite, pohvalite i darujte sa nama one nase malisane koji zele da se igraju zdravih djecijih igara i pomozite da izbavimo one nase malisane iz ovakvih klubova, koji mozda ovog momenta provode sate sa nasiljem na ekranu.

Copyright by sadake.com @ 2003