Polovinom Augusta, kao sto je bilo i planirano, otisli smo u selo Bakije
te obisli Kemu i njegovu majku Hanku. Ovom prilikom je Hanki uruceno
dosta sadake koja se u proteklim mjesecima sakupljala sirom Bosne i
dijaspore. Hanki je kupljeno nesto namirnica, a iz Slovenije je poslato
nekoliko posiljki sa odjecom i obucom za Kemu i njegove ukucane.
Kemo je naravno dobio i svoje omiljene cokolade. I u ocima mu je zasjala
radost. Puna kesa velikih Milka Cokolad samo za Kemu. Inace
sve sto se moglo kupiti od domacih proizvodjaca kupljeno je za ovu
porodicu, ali eto Milka je ipak pojam dobre cokolade, a i mi smo
htjeli da Kemo bude zadovoljan sa poklonom od njegove brace i sestara koji
su mu poslali sadake.
Uz sve ovo
Hanki je predata i novcana Sadaka od 300 KM poslata od brace i sestara
sirom svijeta. U razgovoru koji smo poslije vodili sa Keminom majkom,
predlozili smo da poduzmemo korake kako bi Kemu smjestili u dom za
retardiranu djecu “ Pazaric” te da u ovom domu mozda postoji adekvatna
terapija i program za rehabilitaciju.
Ali nam je
Hanka sjetno odgovorila da to mozda i nebi bio najbolji korak obzirom da
je Kemo sada vec odrastao i da se vec sa svojih 30 godina cvrsto vezao za
majku pa bi mozda mnogo patio bez nje.
Na kraju
je ova zena heroj, sto sama uz Boziju pomoc odoljeva mnogim iskusenjima,
napisala pismo zahvale svim onima koji su dali svoje sadake za Kemu, te
na taj nacin puno olaksali zivot njoj i njezinoj djeci u ovom idilicnom
selu u kojem se jos zivi kao i prije 50 godina.
 |
