HO SADAKE

Dobro dosli na stranice humanitarne organizacije mladih "SADAKE"

Indijanac

Sestra moje majke mi je pricla da su me odmah po rodjenju dali u ruke oca i nastavili uzvicima da velicaju velikog i jedinog Boga. Onda me je po obicaju naseg naroda, otac odnio na rijeku i kupajuci me u hladnoj vodi, dao ime „Bijeli Bik“.

Ja sam bio sretan djecak sve do svoje 12 godine kada su Jenkey ponovo upali u nas rezervat, po ko zna koji put. Prestalo je sretno djetinjstvo i trcanje po sumi sa ostalim djecacima. Nije bilo vise kupanja na obliznjem jezercetu.
Toga 29 decembra 1890 u nasem: Wounded Knee-Creek u South Dakoti desio se nezapamceni masakar.
350- toro nenaoruzanih civila,zena staraca, djece je naprosto izmasakrirano od Americke konjice.
Ja neznam kako sam prezivio. Sestra moje majke mi je rekla da sam bio cijelo vrijeme u kosari kraj vigvama moga oca, koji je sasavim izgorio.

Nakon dva dana vratio se moj otac i nekolicina ratnika iz lova sa juznih obronaka planine, gdje jos nije bilo snijega i gdje je jos bilo krda bizona.
Govori se da je otac cijeli dan sjedio pred zgaristem i da je narednog dana sakupio savjet svih poglavica okolnih plemena i da je pozvao na bratsvo u ime velikog Manitua. Pristalo je 5 velikih plemena, a na kraju i Siuxi pod vodjstvom Bika koji sjedi.
U bitci koju su predvodili Apachi sa mojm ocem na celu trebalo se osvetiti za 350-toro nevinih i pokusati zaustaviti ugnjetavanje koje je prisutno od kako smo se naselili u ovaj rezrvat i od kako je moj otac potpisao kapitulaciju 1883.
Sa grupom hrabrih ratnka moj otac se probio van rezervata i godinama vodio rat protiv mnogih ispostava Americke vojske. Ratnici su bili jednostavno neuhvatljivi. Ali iz dana u dan ih je bivalo sve manje i manje, a imali su i izdajnike u svojim redovima.
Tako je u jednoj kociji koju je napao moj otac u nadi da ce zarobiti municiju naisao na zamku iz koje se izvukao tesko ranjen.

Umro je 17.Februara 1909 godine kao slobodan indijanac. Dva dana prije njegove smrti trazio je da se iskradem na obliznji brezuljak gdje smo se sretali uvijek u dogovoreno vrijeme.
Kada sam ga ugledao, blijedog i izmrcvarenog, znao sam da je to mozda zadnji put sto ga vidim. Tada mi je jos zacudjujuce jakim glasom rekao:

„Bijeli Biku i ti si postao otac, pa gledaj da odgojis moga unuka kao postenog covjeka. Odgoji ga da bude ponosan na svoj narod. Neka zna da ima samo jedan Veliki Manitu, koji je tvorac svega i koji je postojao kada nicega drugog nije postojalo. Nauci ga neka mu se moli kao sto sam naucio i ja tebe. Ja sada idem u vjecna lovista da polozim racune za svoja djela Stvoritelju. Niti se ti kod Njega mozes zauzeti za meine, niti cu se ja moci zauzeti za tebe, Zato ne trosi vrijeme kada obavljas dnevne molitve da molis za meine. Moli Gospodara za sebe i budi mu zahvalan. Moli da te izvede na pravi put, put onih kojima je On zadovoljan , a ne put onik koji su ga rasrdili. Znaj da je on jedan i da mu premca nema, da nije rodjen i da odrzava sve na nebesima i zemlji, a da ga umor ne obuzima. Bog je najveci. Boj se samo njega i nebrini se za ovo sto rade ovi Amerikanci. Ako si na Njegovom putu, ti si dobitnik.

Mnogo godina poslije kada je prosao drugi svjetski rat i kada je dosla sloboda, otisao sam i obisao sveta mjesta u Meki i Medini. Tada sam ipak proucio fatihu za dusu moga oca Geronima, Allah mu se smilovao.

info@sadake.com