| |
24. Augusta 79 godine po Isa-u
Eros je suzenim ocima prelazio pogledom po unutrasnjosti velikog, sada vec
sasvim uredjenog dvorista, kuce gospode Manderer.
Radovi su upravo juce zavrseni i gospodin Manderer se trebao vratiti sa svojom
familijom.
Kao i vecina gradjevina u Pompeji i ova kuca je bila prilicno ostecena pri
jakom zemljotresu koji je prije 17 godina pogodio ovaj grad.
Mandererevi su se onda jos iselili van i kuca je godinama stajala napustena i
prazna. Ovoga ljea Mandererevi su htjeli da se vrate i da ponovo usele ovu
prostranu kucu na obali Sredozemnog mora.
Eros je imao veliku odgovornost i zadatak, da sve restaurira, i pripremi za
njihov dolazak, a uz to se sam brinuo o maloj kcerkici Silviji, nakon sto je
prije dvije godine umrla njegova zena.
Eto sve je bilo gotovo i kuca je bila puna robova koji su ukrasavali odaje,
pipravljali hranu i pice za docek Mandererevih.
Samo je jedan rob bio jako uznemiren i skoro nepodnosljivo glasan.
Bio je to rob Soloh, koji je prije pola godine dovezen iz kolonije Palestine.
Od samog njegovog dolaska bio je neobican i stalno je govorio o svome ocu,
Palestini, cempresima i maslinama.
Vidjevsi raskos i ljepotu rimske drzave i Pompeje, Soloh je umjesto srece,
zapao u stanje
nekog ludila i ocaja. Bojao se kipova i statua ondasnjih bogova i uzasavao se
kada bi mu se objasnjavalo da su to razni bogovi, te da ih ima mnostvo.
Eros bi ga po kad kad saslusao, o cemu bi ovaj u bunilu govorio, te bi ga
ponesto i priupitao. Soloh je govorio o jednome Bogu i o tome kako je on sin
Simona Petrusa, a ovaj je opet bio jedan od dvanaestorice jedinih prijatelja
nekog cudaka, koji je navodno lijecio i ozivljavao ljude.
Eros je jedanput obisao gradsku biblioteku i potrazio putopise koje su
donosili putnici sa putovanja sirom rimskog carstva. Tako je naisao na price o
tom cudaku iz Nazareta koji je eto upravo radio ono sto je Soloh spominjao
i koga je
na koncu imeratorska vojska razapela na krst,
zatim tako u mukama ostavila da
umre. U istom tom spisu nasao je i podatak da okolnostii oko smrti tog cudaka
i nisu sasvim jasne, te da mozda i nije bio on u pitanju, vec
jedn od njegovih sljedbenika koji ga je htio izdati.
Zbog svega toga Eros je odustao od namjere da Soloha protjera iz Pompeje.
Soloh je pak iz dana u dan bivao sve glasniji i napastveniji. Vikao bi po
dvoristu:
“Ljudi kanite se mnogobostva, postoji samo jedan jedini Bog i njemu se samo
klanjajte, jer propast se nadnijela nad vas kao i nad Lutovim narodom.”
Eros je i o Lutu citao i znao bi zacepiti usi kada bi Soloh protrcao kraj
njega vicuci i upiruci prstom na brdo iznad Pompeje.
Poslijepodne tog 24. Augusta gospodin Manderer je sa eskortom i pristigao do
svoje kuce. Eros ga je srdacno primio i sproveo do sale za veceru. Pricao mu
je o dogadjajima u Pompeji za vrijeme njegova odsustva i o toku restauracije
njegova imanja.
Kao i obicno lezali su, jeli i gledali zabavljace.
Eros je dao da se Soloh zatvori u podrum kako, nebi ometao gazdu i cijelu
galu, no ipak u jednom momentu su se otvorila vrata ostave kako bi se unijelo
novo jelo i upravo tog momenta iz dubina je dopro Solohov ocajnicki glas:
“Propast je nad vama
kao nad Lutovim narodom”
Gosp Manderer je upitno pogledao Erosa, a ovaj mu je slijezuci
ramenima nelagodno odgovorio da se
radi o ludom robu iz Palestine.
“A sta je sa tim nekim Lutomvim narodom?” Upita gosp. Manderer.
“To je neka mitologija njihovog naroda u kojoj je navodno jedan Bog kaznio
cijeli narod zato sto su kao i mi vjerovali u vise bogova i nisu se odazvali
upozorenju izvjesnog Luta. I to ih je unistio zvukom jacim od hiljade ljudskih
glasova.” Odgovori Eros.
Gospodin Manderer odmahnu glavom, prihvati pehar vina i rece:
“Glupost, smaknite tog ludaka odmah”
Straza je odjurila niz stepenice.
U
tom momentu zadrma se vino u
Mandererovom peharu. On pomisli
da je od trke strazara, no potmula grmljavina
je bivala sve veca, dok nisu poceli stubovi da se ruse u sali. Nastala je
panika, jedna opsta panika koja je mnoge prisutne podsjetila na zemljotres
prije 17 godina.
Za svega sat vremena cijela Pompeja je bila zatrpana u lavi, pepelu i kamenju.
Nesto stanovnika Pompeje je uspjelo da se spasi, ali oko 2000 njih je zauvijek
ostalo zatrpano nemogavsi se probiti do juzne kapije grada.
Eros je stajao na molu i sa suzom u oku posmatrao Vezuv iznad Pompeje sa cijeg
se kratra jos dizao debeli stub dima i pepela. Ispod njega je lezala gomila
kamanje koje je nekada bilo grad Pompej. U tom gradu su ostzli zatrpani
njegova kcer Silvija i onaj cudni rob koji je zaista govorio istinu o jednom
Bogu.
__________________
|
|
