Iz duhovnog ugla

 Al-Baqara

272. Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na pravi put onoga koga On hoće. Imetak koji udjelite drugima u vašu je korist, ono što udjelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono što od imetka udjelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo –

273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznaćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima. – A ono što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.

274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.

Ovo je vrijeme velikih promjena i epoha za koju neznamo sta ce izroditi.

Da li ce tok zivota ponovo krenuti na ruku nama ili nece?  Da li ce prestati glad i patnja djece i da li ce svako moci da se vrati na svoj kucni prag ili nece?   Mi neznamo. Allah samo zna.

Pa i ako se kolo zivota ne okrene nama u korist i ako je zulumcaru dato jos vremena, neka,  ovo je samo dunjaluk,  a mi zudimo  za ahiretom i dzenetom.  Tamo cemo ponijeti ova svoja djela i svoje nijete. Sve drugo ostaje ovdje.  Koliko li imamo dobrih djela, pitamo se cesto.  Da li smo sva uradili sa cistim nijetom u srcu ili smo ih uradili zbog neceg drugog?  Jesu li u ime Allaha radjena? 

Jos nije kasno imamo mozda jos vremena da ucinimo poneko dobro djelo koje cemo poslije smjeti ponjeti.

Sunce jos izlazi na Istoku, to je dobar znak. Imamo jos vremena da pomognemo siromasnima, onima koji cekaju na pomoc od Allaha.  A eto On je mozda upravo daje preko nasih imetaka i nasih sadake koje djelimo. Tako se eto uslisavaju dove onih koji mole.  Ako je sudjeno, pomoc koju neko trazi dobice je zasigurno,  a mi bivamo stavljeni na kusnju: dati ili nedati.   Sutra moze da bude obrnuto,  mi cemo ostati bez imetka i doviti Allahu da nas pomogne, a  neko drugi ce bit u iskusenju.

Sunce je danas evo jos na nebu, a vrijeme je prolazno, zato mislimo na ono sto dolazi.

Sabahudin